Mjesta

Mjesta (12)

Srijeda, 14 Studeni 2012 07:43

Antonci

Napisao

Na padinama doline rijeke Mirne smjestilo se mjesto Antonci.
U mjestu, pored starih kuća na kojima je vrijeme ostavilo traga, imamo i nekoliko sasvim novih obnovljenih zgrada.
Lavež pasa upozorava na djelatnost lova ili branja tartufa. Vidi se da mjesto živi i da mladi pored starijih stanovnika ostaju živjeti u svom rodnom kraju.Na kućama i objektima u mjestu nalazimo natpise iz 17. i 18. stoljeća.

 

Srijeda, 14 Studeni 2012 07:44

Bijele zemlje

Napisao
Na brežuljkastom terenu koji se spušta prema dolini rijeke Mirne smjestilo se naselje Bijele zemlje.Područjem Bijelih zemlja uvijek su vodili putevi: od komunikacija između predpovjesnih gradina preko vremena rimskih osvajanja kada je tu prolazila rimska carska cesta pa do naših dana. Područje sačinjavaju naselja: Lorencini, Stancija Torčelo, Bijele zemlje, Sažoni, Sv. Ivan, Raskršće, Pižoni, Šaltarija, Rupe, Stancija Bošić, Gardini, Jermani, Jarpetar i Hitrici.
Srijeda, 14 Studeni 2012 07:44

Dolina rijeke Mirne

Napisao

Drevna via Flavia, koja se od Buja spušta prema Puli, nailazi na svom putu i na rijeku Mirnu te je prelazi mostom poznatim kao Ponte Porton. Na tom prastarom mjestu, nekoć poznatom i kao Porta Porton, stoljećima se nalazila lučica u kojoj su obližnji žitelji razmjenjivali različitu robu. Bila je to Baštija, luka znana i kao "palada Baštija". Za vrijeme Rimljana Mirna je bila plovna sve dovde. Manja riječna plovila mogla su stići do kaštela Pietrapelosa, gotovo pod samu buzetsku utvrdu. Nakon niza stoljeća, riječno se dno podignulo, budući da nitko nije vodio računa o čišćenju kanala, tako da su sada ploviti mogle samo brodice ravnog dna. Korito Mirne ponovno je u red dovela Venecija kako bi mogla prevoziti drva iz obližnje šume, posvećene sv. Marku, a poznate kao Motovunska šuma.

Kod mosta Ponte Porton nalazila se lugareva kuća, a s druge strane gostiona sa mogućnošću smještaja. Od tuda su kretale ceste za Vižinadu, Buje, Grožnjan, Kostajnicu, Završje, Livade, kaštel Pietrapelosa i Buzet.

Na desnoj obali rijeke, oko 1 km nizvodno od mosta, smještena je crkvica Majke Božje od Baštije, četvrtastog tlocrta, s malom preslicom na pročelju i lopicom poduprtom stupovima. Građevina je bila jednostavnog izgleda, a na oltaru obogaćivala ju je pala s likom Majke Božje. Crkvica je u to doba bila važno religijsko mjesto ne samo za tadašnje mornare nego i za okolno stanovništvo koje je često dolazilo u procesijama. Tu su se sklapala mnoga vjenčanja. Crkva je u potpunosti obnovljena 1999.g.

Nakon što je Venetska Republika 1797.g. propala, kanali su se prestali održavati, a livade su se pretvorile u močvare. Zavladala je malarija. Tek 1930.g. Kraljevina Italija izvršila je bonifikaciju doline i isušila močvare. Time je iskorijenjena malarija i omogućeno ponovno obrađivanje velikih plodnih površina. Riječni promet odumro je razvitkom cestovnog prometa. .

Srijeda, 14 Studeni 2012 08:18

Grožnjan - Grisignana

Napisao

Grožnjan je smješten iznad doline rijeke Mirne na brežuljku nadmorske visine od 228 metara. Srednjovjekovna urbana cjelina ostala je uglavnom nedodirnuta do danas. Ona je prirodna osnovica za intenzivan i zanimljiv život koji Grožnjan danas živi. Pozivamo vas da ga podijelite sa nama.

Od mora udaljen petnaestak kilometara oduvijek je bio privlačan za nastanjivanje. Od 1358. godine Grožnjan ima status slobodne općine. Pedesetih godina upravo prošlog stoljeća postaje dio općine Buje. Od 1993. godine ponovno dobiva status općine.

Pored hrvatskog i talijanskog jezika koji su u službenoj uporabi, te slovenskog koji ne predstavlja problem na ulicama grožnjana čuju se i mnogi drugi svjetski jezici.

Srijeda, 14 Studeni 2012 07:46

Kostanjica

Napisao

Skrenemo li kod Ponte Portona s carske ceste Via Flavia, nailazimo na put koji se uspinje brežuljkom, gdje još uvijek postoji grobljanska crkvica sv. Stjepana, s dijelom drvenog oltara koji je pripadao drevnoj crkvi sv. Antuna, iz 14. ili 15. stoljeća. Na sredini groblja izdiže se veliki križ s brončanim Kristom. Na skretanju za Kostanjicu drugi put vodi do Biloslava, sela u kojemu se nekoć nalazila istoimena postaja željezničke pruge "Parenzane".U dokumentima u kojima se spominju dobra što ih istarski markiz Ulrich II. 1102. poklanja akvilejskoj crkvi, Kostanjica se navodi kao villa de Castan. Nakon što je pred kraj 13. stoljeća darovnicom prepušten istarskim grofovima, taj feud dijelio je zajedno sa Završjem, kojemu je pripadao, sva povijesna događanja iz stoljećâ feudalnog sivila. Ostaci obrambenih zidina, kojima je Kostanjica bila opasana, vidljivi su na strani okrenutoj prema dolini. Nakon groblja puteljak se spušta prema drevnome selu Kostanjici. Mjesto je naseljeno od antičkih vremena, o čemu svjedoče pronađene grobnice i natpisi iz rimskoga doba.

Župna crkva posvećena je Blaženoj Djevici Mariji te sv. Petru i Pavlu, a na njoj čitamo natpis "Electamus Genoa 1769". Iznova je sagrađena 1500., a proširena u godini koju donosi natpis. Ima tri oltara, od kojih je najveći od mramora, s kipovima sv. Petra i Pavla. S vanjske strane ugrađene su dvije barbarske glavice koje su podupirale rebra u svodu ranijeg prezbiterija. Pred crkvom izdiže se venecijanski zvonik, od pješčanika, četvrtaste baze te osmerokutnog tambura i šiljka. Na luku čitamo godinu 1766. Selo je gotovo sasvim napušteno, a nešto života održalo se jedino uz glavnu cestu. Kuće odaju zanimljive arhitektonske pojedinosti, seoske i prepoznatljivo istarske, kao što su dugi balkoni, terasice i vanjske kavade za pečenje i kuhanje. Krajem 14. stoljeća, pod austrijskom vlašću, u susjedna sela doseljene su vlaške porodice. Venecijanci je zaposjedaju 1510., a Wormskim ediktom iz 1521. taj im je posjed i službeno priznat. U Veneciji je 1530. feud Kostanjica stavljen na dražbu, pa zajedno sa Završjem i Berceniglom postaje vlasništvom Venecijanca Giustignana Contarinija, čija ju je obitelj držala do 18. stoljeća. Nekoć je postojala i istoimena obitelj Castagna, čiji je grb na jednoj kući i danas vidljiv. Nakon kuge iz 1630. Venecijanci su potaknuli doseljavanje niza hrvatskih porodica iz Dalmacije i ostalih krajeva.

Srijeda, 14 Studeni 2012 07:46

Kuberton

Napisao

Na cesti od Marušića prema Šterni, nakon skretanja koje vodi prema Vrnjaku, zakreće se nalijevo uzbrdicom prema Kubertonu. Put dug 1,5 km prolazi kroz sela Gomilu Donju i Bušlete. U dvjema Gomilama pronađeni su pretpovijesni humci. Kuberton je smješten na vrh brda, u prelijepoj prirodi, okružen kestenicima. Crkva je bila posvećena sv. Lovri i u njoj se još nalazi drveni oltar, ostali inventar je uglavnom ukraden. Monsinjor Parentin sjeća se da je crkva imala i veliku dragocjenost: pobakreni procesijski križ s obostranim izbočenim prikazima i brončanim raspelom u čiju je stražnju stranu bila ugrađena ocakljena pločica s nebeskim simbolima na plavoj pozadini. Djelo je potjecalo iz 13. stoljeća, a nepoznato je gdje se danas nalazi. U jednom od oltara kubertonske crkve pronađena je 1655. zapečaćena pergamena s upisanom godinom 1543.

Bilježila je posvećenje crkve sv. Lovre od strane otpadničkog koparskog biskupa Pier Paolo Vergerio. U crkvenom smislu Kuberton je pripadao Šterni, a bio je feud novigradskog biskupa. U 13. stoljeću pripadao je Filipu di Cosiliaco, vazalu goričkoga grofa Majnarda III. On je 1250. potvrdio potomcima Andree de Cirlago da je to mjesto prodao njihovom ocu. Nakon pripojenja Republici Veneciji u 16. stoljeću Kuberton postaje posjedom obitelji Vergerio, a onda dijelom i obitelji Del Bello, kojoj 1585. biva priznata opća investitura. Posjed zatim kupuju Belli, koji ga daju kao miraz kćeri udanoj za nekog Groppa iz Pirana.

Kao privatan posjed, Kuberton je zadržao vlastitu sudbenu vlast sve do propasti Republike Sv. Marka, 1797.g. Nakon toga Kuberton dijeli sudbinu Šterne odnosno Grožnjana. Imalo je školu, obrtnike, jaku poljoprivredu, a nakon II svjetskog rata, zbog egzodusa, ostao je prazan i devastiran. Zadnjih godina malo života vratilo se u Kuberton, počela je obnova kuća. Prije ulaska u selo puteljak na vrhu uzbrdice vodi kroz borik do starog groblja i nekadašnje crkve, posvećene sv. Margareti

Srijeda, 14 Studeni 2012 07:47

Makovci

Napisao

Naselje otvoreno prema prostranoj zaravni.Novo i staro - prošlost i budućnost na jednom mjestu.

Srijeda, 14 Studeni 2012 07:47

Martinčići

Napisao
Živopisno naselje na brežuljku osvaja svojom ljepotom.Staro i novo, ostavljeno, prepravljano, obnavljano ali nikad napušteno.Stare zgrade porodičnih imanja sjećaju na minule dane.
Srijeda, 14 Studeni 2012 07:48

Parenzana

Napisao

Gradnja pruge započela je u svibnju 1900. nakon što su se sve zainteresirane strane usuglasile oko konačne trase. U početnom projektu pruga je trebala imati trasu Trst-Poreč-Kanfanar . No, problemi s financiranjem koji su pratili projekt od samoga početka doveli su do toga da trasa od Poreča do Kanfanara nikada nije završena. Duljina trase iznosi 123,1 km, širina kolosijeka iznosila je 760 mm. Prva dionica od Trsta do Buja puštena je u promet 1. travnja 1902. Svečano otvorenje druge dionice od Buja do Poreča bilo je 15.12.1902.

Trasa parenzane vrlo je zavojita, usječena u padine pitomih istarskih brežuljaka, prilagođavala se oblicima terena. Duž trase prokopano je 9 tunela ukupne dužine 1530 m. Najzahtjevniji za izvedbu je bio tunel Lucan dužine 544 m, a slijedili su nešto manji tuneli Motovun, Šaleta, Kalcini, Freski, Kostanjica, Sv. Vid, te dva mala tunela Završje I i Završje II. Od ostalih građevina treba istaknuti 16 mostova i 6 vijadukata, te veći broj propusta i nadvožnjaka.

Svojom dužinom od 79,10 m ističe se vijadukt Antonci s pet otvora i najvećim rasponom od 12 m, te nešto manji vijadukt Oprtalj od 75,24 m. Vijadukti su građeni od kamena s polukružnim lukovima položenim na masivne kamene stupove. Zadnja vožnja Parenzane bila je 31.08.1935., a nakon toga je prugu Musollini dao razmontirati, ukrcati na brod i odvesti u Etiopiju za potrebe osvajačkih ratova. Sudbina je htjela da brod nikada nije stigao do Abisinije, već je potonuo na sredini Sredozemnog mora.

Srijeda, 14 Studeni 2012 07:49

Šterna

Napisao

Smještena na pitomom platou ispresijecanom vodenim tokovima. Oblast Šterne bila je nekoć vrlo velika. Uključivala je Kuberton, Topolovec, Kućibreg, Čepiće i Gradinju. U starini je bila poznata kao Grožnjanska Cisterna jer je i pripadala Grožnjanu. Toponim Šterna kraći je oblik od Cisterna, a potječe od nepresušnog izvora koji ovdje napaja šest jaraka u dolini sjeverno od crkve. 1067. ovaj je feud, tada poznat kao Steina, njemački car Henrik IV. ustupio biskupu Freisinga. 1102. markiz Ulrich II. daruje Šternu akvilejskoj patrijaršiji, koja daje u feud novigradskom biskupu. Patrijarsi Šternu ustupaju 1260. Almerichu XXX. iz Svetog Juraja na Mirni. Zatim prelazi goričkim grofovima, a polovicom 13. stoljeća postaje dijelom momjanske gospoštije. Kada je 1358. Venecija kupila Grožnjan s čitavom Grožnjanštinom, i Šterna je postala venecijanskim posjedom. Pošto je 1420. Venecija osvojila patrijarhov dio Istre, Šterna prelazi pod upravu Pietrapelosa, a 1564. dijelom postaje feudom obitelji Gravisi, a dijelom obitelji Del Bello.

Tijekom rata između Venecije i Cambraiske lige, koji je potrajao od 1508. do 1516., Šterna stradava od čestih napada plaćeničkih skupina obiju vojski. Mjesto se nalazi na visini od 304 metra, a naseljeni dio nešto je uzdignut u odnosu na crkvu smještenu u blagoj udolini kraškoga tla. Neožbukane kuće dijelom su izgrađene od sivog pješčanika, a dijelom od bijelog vapnenca. Šterna je mjesto do kojega se stiže cestom što pred Kaštelom, približavate li mu se s južne strane, skreće nadesno. Ta cesta jasno razdvaja sjeverni laporasto-pješčanički pojas od južnog vapnenačkog.Župna crkva bila je u prošlosti prostrano zdanje i bile su joj podložene crkve na pripadajućem joj području. Zvonik je podignut 1791., a na njegov osmerokutni tambur nastavlja se stožasti šiljak. Crkva je odvojena od zvonika, sagrađena je 1746., o čemu svjedoči natpis na bijelom arhtiravu, a 1753. posvetio ju je novigradski biskup Leoni. Šterna je u Na sjeveru, na visini od 383 metra, nalazi se groblje s crkvom sv. Kancijana, produžena 1885.

U unutrašnjosti, lišenoj ukrasa, nalazimo samo veliko raspelo i jednostavan oltar s dragocjenim drvenim retableom s kraja 16. stoljeća. 1525.g na poziv Venecije doseljavaju se slavenske obitelji koje obrađuju zarasla polja te zanatlije iz Furlanije i Karnije. U upravnom smislu Šterna je pripadala Općini Grožnjan sve do svršetka Drugog svjetskog rata, tako da je kroz naredna stoljeća dijelila povijest Grožnjana, osim razdoblja od 1947.g.. do 1954.g. jer je Šterna Pariškim Mirovnim sporazumom iz 1947.g. odmah pripala FNR Jugoslaviji, a Grožnjan je do 1954.g. pripadao zoni B Slobodnog teritorija Trsta. Šterna je sada područje poduzetnika i poljoprivrednika.

  • Grožnjan - Grisignana
    Grožnjan - Grisignana Grožnjan je smješten iznad doline rijeke Mirne na brežuljku nadmorske visine od 228 metara. Srednjovjekovna…
  • Antonci
    Antonci Na padinama doline rijeke Mirne smjestilo se mjesto Antonci.U mjestu, pored starih kuća na kojima…
  • Bijele zemlje
    Bijele zemlje Na brežuljkastom terenu koji se spušta prema dolini rijeke Mirne smjestilo se naselje Bijele zemlje.Područjem…
  • Dolina rijeke Mirne
    Dolina rijeke Mirne Drevna via Flavia, koja se od Buja spušta prema Puli, nailazi na svom putu i…
  • Kostanjica
    Kostanjica Skrenemo li kod Ponte Portona s carske ceste Via Flavia, nailazimo na put koji se…
  • Kuberton
    Kuberton Na cesti od Marušića prema Šterni, nakon skretanja koje vodi prema Vrnjaku, zakreće se nalijevo…
  • Makovci
    Makovci Naselje otvoreno prema prostranoj zaravni.Novo i staro - prošlost i budućnost na jednom mjestu.
  • Martinčići
    Martinčići Živopisno naselje na brežuljku osvaja svojom ljepotom.Staro i novo, ostavljeno, prepravljano, obnavljano ali nikad napušteno.Stare…
  • Parenzana
    Parenzana Gradnja pruge započela je u svibnju 1900. nakon što su se sve zainteresirane strane usuglasile…
  • Šterna
    Šterna Smještena na pitomom platou ispresijecanom vodenim tokovima. Oblast Šterne bila je nekoć vrlo velika. Uključivala…
  • Vrnjak
    Vrnjak Na cesti koja prolazi dolinom Šterne skreće se nakon Marušića na kolni put koji se…
  • Završje
    Završje Sred laporasto-pješčaničkog pobrđa kojim na jugu, između Grožnjana i Oprtlja, završava Kras, ugnijezdilo se na…

©:
Turisticka zajednica opcine Grožnjan
Ente per il turismo - Comune di Grisignana
Touristichegemeinschaft Grožnjan
Tourist association Grožnjan

Development: Studio WEB ART