• Prva_slika_1.jpg
  • Prva_slika_2.jpg
  • Prva_slika_3.jpg
  • Prva_slika_4.jpg
  • Prva_slika_5.jpg
  • Prva_slika_6.jpg
  • Prva_slika_7.jpg
  • Prva_slika_8.jpg
  • Prva_slika_9.jpg
  • Prva_slika_10.jpg
  • Prva_slika_11.jpg
  • Prva_slika_12.jpg
 
 
      Društvene mreže:             
 
 

Newsleter

Prijaavite se na naš besplatni newsleter.
   VIJESTI      IZDVOJENO
Mjesta

Mjesta (12)

Srijeda, 14 Studeni 2012 08:18

Grožnjan - Grisignana

Napisao

Grožnjan je smješten iznad doline rijeke Mirne na brežuljku nadmorske visine od 228 metara. Srednjovjekovna urbana cjelina ostala je uglavnom nedodirnuta do danas. Ona je prirodna osnovica za intenzivan i zanimljiv život koji Grožnjan danas živi. Pozivamo vas da ga podijelite sa nama.

Od mora udaljen petnaestak kilometara oduvijek je bio privlačan za nastanjivanje. Od 1358. godine Grožnjan ima status slobodne općine. Pedesetih godina upravo prošlog stoljeća postaje dio općine Buje. Od 1993. godine ponovno dobiva status općine.

Pored hrvatskog i talijanskog jezika koji su u službenoj uporabi, te slovenskog koji ne predstavlja problem na ulicama grožnjana čuju se i mnogi drugi svjetski jezici.

Srijeda, 14 Studeni 2012 07:50

Završje

Napisao

Sred laporasto-pješčaničkog pobrđa kojim na jugu, između Grožnjana i Oprtlja, završava Kras, ugnijezdilo se na 240 metara visokom brijegu Završje. Bilo je to oduvijek poljoprivredno mjestašce obrađenih njiva, maslinika i voćnjaka, ali štavila se tu i goveđa koža za izradu obuće. Gradić je bio opasan dvostrukim zidinama, koje su i danas dijelom vidljive, a kroz njih su prolazila dvoja vrata, od kojih se danas razaznati mogu samo jedna.

Nad vratima su drevni bareljefi i grb obitelji Contarini, koja je ovim feudom vladala tri stoljeća. Popločana uličica vodi na uzvišicu s drevnom crkvom Blažene Djevice Marije sv. Krunice i zvonikom. Crkva ima kružnu apsidu i portal zašiljenog luka, s godinom 1879., kada je posljednji put rekonstruiran. Sagrađena je u 16. stoljeću, a obnovljena 1634., pri čemu su od ranija četiri drevna oltara ostala dva. Imala je srebrne svjetiljke i svijećnjake iz 18. stoljeća, te veličanstven pehar s ocakljenim medaljonima iz 1476. Crkva ga je krajem 18. stoljeća prodala pa je završio u Rotschildovoj zbirci.

Danas se nalazi u pariškome Louvreu. Gotička pokaznica potječe iz 1849., a na njoj su prikazani Djevica Marija, sv. Ivan evanđelist i Krist koji izlazi iz groba. Do crkve smješten je veličanstveni kaštel Završje, sagrađen u 11. stoljeću i poznat kao palača plemenitih Contarinija. U unutrašnjosti se nalazi kućica na kojoj čitamo natpis "Hosteria di Valentino Valle". Sagrađena je 1579. Pred sjevernim vratima sagrađena je velika crkva sv. Ivana i Pavla, nova župna crkva, obnovljena 1792. Krase je četiri lezene, a apsida je kružnog oblika. Ima pet oltara i bogato je ukrašena.

Oltar Blažene Djevice Marije sv. Krunice 1792. poklonio je crkvi plemić Besenghi. S bočne strane krova izdiže se mala preslica od pješčanika. Prema dolini, prije sačuvanih gradskih vrata, nalazi se crkvica iz 1556., posvećena sv. Roku, a na oko 1 km sjeverno od župne crkve groblje s crkvicom sv. Andrije. Završje je bilo nastanjeno još za davnih stoljeća, o čemu svjedoče pronađeni predrimski predmeti, kao i rimske grobnice i natpisi. Pronađeni su i tragovi navodno prve konzulske ceste koja je prolazila unutrašnjošću Istre. 

Uz nju je 1885. otkrivena nadgrobna ploča na kojoj se spominju razne povijesne ličnosti. Drevno ime ovog srednjovjekovnog gradića čuva se u talijanskom obliku Piemonte. Pod njime je poznat još od 1102., kada ga je istarski markiz Ulrich II. darovao akvilejskom patrijarhu. U dokumentima iz 1341. i 1508. spominje se kao Pyamont ili Poymont. Nijemci su ga 1427. nazvali Pemund. 1300. Završje je pripadalo pazinskim grofovima. Zatim ga zauzima Venecija, koja se morala oduprijeti hrvatskim jedinicama krčkoga grofa. 1360. Završje su bezuspješno napale tršćanske snage patrijarha Lodovica de' Della Torrea i njihova biskupa Negrija, budući da su ovi u to doba bili u ratu s pazinskim grofovima. 1374. mjesto dolazi pod Austrijsku vlast i biva uzdignuto na položaj feuda.

Na njegovom je čelu sada kapetan, ima zasebnu upravu, vlastiti urbar i načelnika. U to vrijeme, krajem 14. stoljeća, započinje polagano doseljavanje hrvatskih porodica na to područje. Gospoštiju Završje austrijske su vlasti ustupale uz godišnju pristojbu, pa su se tu izmijenili mnogobrojni vlasnici. Nakon 1412. Završje je više puta napadala Venecija, tijekom ratova koje je vodila protiv Mađara, Turaka i Austrijanaca. To je potrajalo do 1511., kada ga je i službeno zauzela. Pripojenje je međutim ratificirano tek Wormskim mirom. 1530. gospoštija Završje stavljena je u Veneciji na dražbu i dodijeljena Giustignanu Contariniju.

Njegovi nasljednici držali su ga do 19. stoljeća. Tada je potpao pod Napoleonovu vlast, a nedugo zatim pod Austriju. Dobro organizirana Austrijska vlast donijela je prosperitet ovom kraju, pogotovo izgradnjom uskotračne željezničke pruge "Parenzana". Razvitak trgovine pridonijelo je intenziviranju poljoprivredne proizvodnje, posebno voćarstva i povrtlarstva. Obrtništvo je također doživjelo procvat. Za vrijeme vladavine Austrijskog carstva kao i Republike Italije Završje je imalo poštu, školu, dvije trgovine, uljaru i razne druge obrte. 1943.g. antifašistički pokret zahvatio je i Završje, hrvatski i talijanski antifašisti zajedno su se borili protiv njemačkog okupatora. Pariškim Sporazumom o miru sa Italijom Završje je pripalo FNRJ Jugoslaviji. Zbog ekonomskih i političkih razloga uslijedilo je masovno iseljavanje, tako da od nekadašnjih devedeset obitelji sada u samom gradiću živi četrdesetak stanovnika.

Ovaj bedemima i kulama opasani gradić zapanjuje arhitektonskom izvrsnošću svojih zdanja. Nezaobilazno je odredište svakome tko želi proputovati Istrom s ciljem da razgleda i upozna njezinu povijest i kulturu.

 

 

 

Srijeda, 14 Studeni 2012 07:49

Vrnjak

Napisao
Na cesti koja prolazi dolinom Šterne skreće se nakon Marušića na kolni put koji se uspinje nalijevo, uz desnu obalu potoka Bazuje. Nakon 1 kilometra prelazi se mostić od željeznih pragova punjenih šljunkom. Ovdje je nekoć postojao mlin, od kojega su preživjeli samo temelji.

Prelazimo zatim na lijevu obalu, da bismo nakon 2 kilometra daljnjeg uspinjanja stigli do tog sasvim napuštenog sela, smještenog na visini od 320 metara. Prazne kuće, bez vrata i prozora, puteljci zarasli u bagreme - sve to stvara sumoran ugođaj. Crkvica je smještena 50 metara iznad sela, na uzvišici s koje pogled dopire daleko.

Napušteni su i ona i groblje, smješteno uz crkvu. Bila je posvećena Blaženoj Djevici Mariji Žalosnoj, a potječe iz 1892., o čemu svjedoči godina urezana u vapnenac na portalu. Posvećena je 1901. Kroz raskriljena vrata ukazuje se unutrašnjost, u kojoj se još uvijek nalazi oltar, dok je ostali inventar uklonjen. S uzvišice na kojoj se crkva nalazi pruža se pogled na selo u podnožju. Crkva ima dvostruku preslicu, bez zvona.

Do 1930. pripadala je šternskoj župi, a onda je pripojena onoj sa sjedištem u Brdima. Pred selom se nalazi pobrđe Gradinja ili Gradenje, koje završava vrhom Fineda. Okruženo je kestenima, hrastovima i voćkama, ispresijecanima neobrađenim površinama koje se koriste kao pašnjaci za koze i konje.

Nakon crkve stočni se put uspinje pobrđem do Dugog Brda, također gotovo sasvim napuštenog seoceta. Potok Bazuja protječe zapadno od sela. Izvire u Brdima, a ponire u jamu na rubu asfaltirane ceste koja od Marušića vodi prema Šterni. Nekoć su tu radila dva mlina.
Srijeda, 14 Studeni 2012 07:49

Šterna

Napisao

Smještena na pitomom platou ispresijecanom vodenim tokovima. Oblast Šterne bila je nekoć vrlo velika. Uključivala je Kuberton, Topolovec, Kućibreg, Čepiće i Gradinju. U starini je bila poznata kao Grožnjanska Cisterna jer je i pripadala Grožnjanu. Toponim Šterna kraći je oblik od Cisterna, a potječe od nepresušnog izvora koji ovdje napaja šest jaraka u dolini sjeverno od crkve. 1067. ovaj je feud, tada poznat kao Steina, njemački car Henrik IV. ustupio biskupu Freisinga. 1102. markiz Ulrich II. daruje Šternu akvilejskoj patrijaršiji, koja daje u feud novigradskom biskupu. Patrijarsi Šternu ustupaju 1260. Almerichu XXX. iz Svetog Juraja na Mirni. Zatim prelazi goričkim grofovima, a polovicom 13. stoljeća postaje dijelom momjanske gospoštije. Kada je 1358. Venecija kupila Grožnjan s čitavom Grožnjanštinom, i Šterna je postala venecijanskim posjedom. Pošto je 1420. Venecija osvojila patrijarhov dio Istre, Šterna prelazi pod upravu Pietrapelosa, a 1564. dijelom postaje feudom obitelji Gravisi, a dijelom obitelji Del Bello.

Tijekom rata između Venecije i Cambraiske lige, koji je potrajao od 1508. do 1516., Šterna stradava od čestih napada plaćeničkih skupina obiju vojski. Mjesto se nalazi na visini od 304 metra, a naseljeni dio nešto je uzdignut u odnosu na crkvu smještenu u blagoj udolini kraškoga tla. Neožbukane kuće dijelom su izgrađene od sivog pješčanika, a dijelom od bijelog vapnenca. Šterna je mjesto do kojega se stiže cestom što pred Kaštelom, približavate li mu se s južne strane, skreće nadesno. Ta cesta jasno razdvaja sjeverni laporasto-pješčanički pojas od južnog vapnenačkog.Župna crkva bila je u prošlosti prostrano zdanje i bile su joj podložene crkve na pripadajućem joj području. Zvonik je podignut 1791., a na njegov osmerokutni tambur nastavlja se stožasti šiljak. Crkva je odvojena od zvonika, sagrađena je 1746., o čemu svjedoči natpis na bijelom arhtiravu, a 1753. posvetio ju je novigradski biskup Leoni. Šterna je u Na sjeveru, na visini od 383 metra, nalazi se groblje s crkvom sv. Kancijana, produžena 1885.

U unutrašnjosti, lišenoj ukrasa, nalazimo samo veliko raspelo i jednostavan oltar s dragocjenim drvenim retableom s kraja 16. stoljeća. 1525.g na poziv Venecije doseljavaju se slavenske obitelji koje obrađuju zarasla polja te zanatlije iz Furlanije i Karnije. U upravnom smislu Šterna je pripadala Općini Grožnjan sve do svršetka Drugog svjetskog rata, tako da je kroz naredna stoljeća dijelila povijest Grožnjana, osim razdoblja od 1947.g.. do 1954.g. jer je Šterna Pariškim Mirovnim sporazumom iz 1947.g. odmah pripala FNR Jugoslaviji, a Grožnjan je do 1954.g. pripadao zoni B Slobodnog teritorija Trsta. Šterna je sada područje poduzetnika i poljoprivrednika.

Srijeda, 14 Studeni 2012 07:48

Parenzana

Napisao

Gradnja pruge započela je u svibnju 1900. nakon što su se sve zainteresirane strane usuglasile oko konačne trase. U početnom projektu pruga je trebala imati trasu Trst-Poreč-Kanfanar . No, problemi s financiranjem koji su pratili projekt od samoga početka doveli su do toga da trasa od Poreča do Kanfanara nikada nije završena. Duljina trase iznosi 123,1 km, širina kolosijeka iznosila je 760 mm. Prva dionica od Trsta do Buja puštena je u promet 1. travnja 1902. Svečano otvorenje druge dionice od Buja do Poreča bilo je 15.12.1902.

Trasa parenzane vrlo je zavojita, usječena u padine pitomih istarskih brežuljaka, prilagođavala se oblicima terena. Duž trase prokopano je 9 tunela ukupne dužine 1530 m. Najzahtjevniji za izvedbu je bio tunel Lucan dužine 544 m, a slijedili su nešto manji tuneli Motovun, Šaleta, Kalcini, Freski, Kostanjica, Sv. Vid, te dva mala tunela Završje I i Završje II. Od ostalih građevina treba istaknuti 16 mostova i 6 vijadukata, te veći broj propusta i nadvožnjaka.

Svojom dužinom od 79,10 m ističe se vijadukt Antonci s pet otvora i najvećim rasponom od 12 m, te nešto manji vijadukt Oprtalj od 75,24 m. Vijadukti su građeni od kamena s polukružnim lukovima položenim na masivne kamene stupove. Zadnja vožnja Parenzane bila je 31.08.1935., a nakon toga je prugu Musollini dao razmontirati, ukrcati na brod i odvesti u Etiopiju za potrebe osvajačkih ratova. Sudbina je htjela da brod nikada nije stigao do Abisinije, već je potonuo na sredini Sredozemnog mora.

Srijeda, 14 Studeni 2012 07:47

Martinčići

Napisao
Živopisno naselje na brežuljku osvaja svojom ljepotom.Staro i novo, ostavljeno, prepravljano, obnavljano ali nikad napušteno.Stare zgrade porodičnih imanja sjećaju na minule dane.
Srijeda, 14 Studeni 2012 07:47

Makovci

Napisao

Naselje otvoreno prema prostranoj zaravni.Novo i staro - prošlost i budućnost na jednom mjestu.

Srijeda, 14 Studeni 2012 07:46

Kuberton

Napisao

Na cesti od Marušića prema Šterni, nakon skretanja koje vodi prema Vrnjaku, zakreće se nalijevo uzbrdicom prema Kubertonu. Put dug 1,5 km prolazi kroz sela Gomilu Donju i Bušlete. U dvjema Gomilama pronađeni su pretpovijesni humci. Kuberton je smješten na vrh brda, u prelijepoj prirodi, okružen kestenicima. Crkva je bila posvećena sv. Lovri i u njoj se još nalazi drveni oltar, ostali inventar je uglavnom ukraden. Monsinjor Parentin sjeća se da je crkva imala i veliku dragocjenost: pobakreni procesijski križ s obostranim izbočenim prikazima i brončanim raspelom u čiju je stražnju stranu bila ugrađena ocakljena pločica s nebeskim simbolima na plavoj pozadini. Djelo je potjecalo iz 13. stoljeća, a nepoznato je gdje se danas nalazi. U jednom od oltara kubertonske crkve pronađena je 1655. zapečaćena pergamena s upisanom godinom 1543.

Bilježila je posvećenje crkve sv. Lovre od strane otpadničkog koparskog biskupa Pier Paolo Vergerio. U crkvenom smislu Kuberton je pripadao Šterni, a bio je feud novigradskog biskupa. U 13. stoljeću pripadao je Filipu di Cosiliaco, vazalu goričkoga grofa Majnarda III. On je 1250. potvrdio potomcima Andree de Cirlago da je to mjesto prodao njihovom ocu. Nakon pripojenja Republici Veneciji u 16. stoljeću Kuberton postaje posjedom obitelji Vergerio, a onda dijelom i obitelji Del Bello, kojoj 1585. biva priznata opća investitura. Posjed zatim kupuju Belli, koji ga daju kao miraz kćeri udanoj za nekog Groppa iz Pirana.

Kao privatan posjed, Kuberton je zadržao vlastitu sudbenu vlast sve do propasti Republike Sv. Marka, 1797.g. Nakon toga Kuberton dijeli sudbinu Šterne odnosno Grožnjana. Imalo je školu, obrtnike, jaku poljoprivredu, a nakon II svjetskog rata, zbog egzodusa, ostao je prazan i devastiran. Zadnjih godina malo života vratilo se u Kuberton, počela je obnova kuća. Prije ulaska u selo puteljak na vrhu uzbrdice vodi kroz borik do starog groblja i nekadašnje crkve, posvećene sv. Margareti

Srijeda, 14 Studeni 2012 07:46

Kostanjica

Napisao

Skrenemo li kod Ponte Portona s carske ceste Via Flavia, nailazimo na put koji se uspinje brežuljkom, gdje još uvijek postoji grobljanska crkvica sv. Stjepana, s dijelom drvenog oltara koji je pripadao drevnoj crkvi sv. Antuna, iz 14. ili 15. stoljeća. Na sredini groblja izdiže se veliki križ s brončanim Kristom. Na skretanju za Kostanjicu drugi put vodi do Biloslava, sela u kojemu se nekoć nalazila istoimena postaja željezničke pruge "Parenzane".U dokumentima u kojima se spominju dobra što ih istarski markiz Ulrich II. 1102. poklanja akvilejskoj crkvi, Kostanjica se navodi kao villa de Castan. Nakon što je pred kraj 13. stoljeća darovnicom prepušten istarskim grofovima, taj feud dijelio je zajedno sa Završjem, kojemu je pripadao, sva povijesna događanja iz stoljećâ feudalnog sivila. Ostaci obrambenih zidina, kojima je Kostanjica bila opasana, vidljivi su na strani okrenutoj prema dolini. Nakon groblja puteljak se spušta prema drevnome selu Kostanjici. Mjesto je naseljeno od antičkih vremena, o čemu svjedoče pronađene grobnice i natpisi iz rimskoga doba.

Župna crkva posvećena je Blaženoj Djevici Mariji te sv. Petru i Pavlu, a na njoj čitamo natpis "Electamus Genoa 1769". Iznova je sagrađena 1500., a proširena u godini koju donosi natpis. Ima tri oltara, od kojih je najveći od mramora, s kipovima sv. Petra i Pavla. S vanjske strane ugrađene su dvije barbarske glavice koje su podupirale rebra u svodu ranijeg prezbiterija. Pred crkvom izdiže se venecijanski zvonik, od pješčanika, četvrtaste baze te osmerokutnog tambura i šiljka. Na luku čitamo godinu 1766. Selo je gotovo sasvim napušteno, a nešto života održalo se jedino uz glavnu cestu. Kuće odaju zanimljive arhitektonske pojedinosti, seoske i prepoznatljivo istarske, kao što su dugi balkoni, terasice i vanjske kavade za pečenje i kuhanje. Krajem 14. stoljeća, pod austrijskom vlašću, u susjedna sela doseljene su vlaške porodice. Venecijanci je zaposjedaju 1510., a Wormskim ediktom iz 1521. taj im je posjed i službeno priznat. U Veneciji je 1530. feud Kostanjica stavljen na dražbu, pa zajedno sa Završjem i Berceniglom postaje vlasništvom Venecijanca Giustignana Contarinija, čija ju je obitelj držala do 18. stoljeća. Nekoć je postojala i istoimena obitelj Castagna, čiji je grb na jednoj kući i danas vidljiv. Nakon kuge iz 1630. Venecijanci su potaknuli doseljavanje niza hrvatskih porodica iz Dalmacije i ostalih krajeva.

Srijeda, 14 Studeni 2012 07:44

Dolina rijeke Mirne

Napisao

Drevna via Flavia, koja se od Buja spušta prema Puli, nailazi na svom putu i na rijeku Mirnu te je prelazi mostom poznatim kao Ponte Porton. Na tom prastarom mjestu, nekoć poznatom i kao Porta Porton, stoljećima se nalazila lučica u kojoj su obližnji žitelji razmjenjivali različitu robu. Bila je to Baštija, luka znana i kao "palada Baštija". Za vrijeme Rimljana Mirna je bila plovna sve dovde. Manja riječna plovila mogla su stići do kaštela Pietrapelosa, gotovo pod samu buzetsku utvrdu. Nakon niza stoljeća, riječno se dno podignulo, budući da nitko nije vodio računa o čišćenju kanala, tako da su sada ploviti mogle samo brodice ravnog dna. Korito Mirne ponovno je u red dovela Venecija kako bi mogla prevoziti drva iz obližnje šume, posvećene sv. Marku, a poznate kao Motovunska šuma.

Kod mosta Ponte Porton nalazila se lugareva kuća, a s druge strane gostiona sa mogućnošću smještaja. Od tuda su kretale ceste za Vižinadu, Buje, Grožnjan, Kostajnicu, Završje, Livade, kaštel Pietrapelosa i Buzet.

Na desnoj obali rijeke, oko 1 km nizvodno od mosta, smještena je crkvica Majke Božje od Baštije, četvrtastog tlocrta, s malom preslicom na pročelju i lopicom poduprtom stupovima. Građevina je bila jednostavnog izgleda, a na oltaru obogaćivala ju je pala s likom Majke Božje. Crkvica je u to doba bila važno religijsko mjesto ne samo za tadašnje mornare nego i za okolno stanovništvo koje je često dolazilo u procesijama. Tu su se sklapala mnoga vjenčanja. Crkva je u potpunosti obnovljena 1999.g.

Nakon što je Venetska Republika 1797.g. propala, kanali su se prestali održavati, a livade su se pretvorile u močvare. Zavladala je malarija. Tek 1930.g. Kraljevina Italija izvršila je bonifikaciju doline i isušila močvare. Time je iskorijenjena malarija i omogućeno ponovno obrađivanje velikih plodnih površina. Riječni promet odumro je razvitkom cestovnog prometa. .

  • Grožnjan - Grisignana
    Grožnjan - Grisignana Grožnjan je smješten iznad doline rijeke Mirne na brežuljku nadmorske visine od 228 metara. Srednjovjekovna…
  • Antonci
    Antonci Na padinama doline rijeke Mirne smjestilo se mjesto Antonci.U mjestu, pored starih kuća na kojima…
  • Bijele zemlje
    Bijele zemlje Na brežuljkastom terenu koji se spušta prema dolini rijeke Mirne smjestilo se naselje Bijele zemlje.Područjem…
  • Dolina rijeke Mirne
    Dolina rijeke Mirne Drevna via Flavia, koja se od Buja spušta prema Puli, nailazi na svom putu i…
  • Kostanjica
    Kostanjica Skrenemo li kod Ponte Portona s carske ceste Via Flavia, nailazimo na put koji se…
  • Kuberton
    Kuberton Na cesti od Marušića prema Šterni, nakon skretanja koje vodi prema Vrnjaku, zakreće se nalijevo…
  • Makovci
    Makovci Naselje otvoreno prema prostranoj zaravni.Novo i staro - prošlost i budućnost na jednom mjestu.
  • Martinčići
    Martinčići Živopisno naselje na brežuljku osvaja svojom ljepotom.Staro i novo, ostavljeno, prepravljano, obnavljano ali nikad napušteno.Stare…
  • Parenzana
    Parenzana Gradnja pruge započela je u svibnju 1900. nakon što su se sve zainteresirane strane usuglasile…
  • Šterna
    Šterna Smještena na pitomom platou ispresijecanom vodenim tokovima. Oblast Šterne bila je nekoć vrlo velika. Uključivala…
  • Vrnjak
    Vrnjak Na cesti koja prolazi dolinom Šterne skreće se nakon Marušića na kolni put koji se…
  • Završje
    Završje Sred laporasto-pješčaničkog pobrđa kojim na jugu, između Grožnjana i Oprtlja, završava Kras, ugnijezdilo se na…
 
Jeste li znali?
Grožnjan je grad umjetnika sa 64 umjetničke galerije.
Citta' dell Vino
Općina Grožnjan primljena je u Udruženje "Citta' del vino" (Gradovi vina), te dobila prigodnu zastavu
Gradovi maslinovog ulja
Općina Grožnjan primljena je u Udruženje "Gradovi maslinovog ulja"
 
 

OPĆINA GROŽNJAN
COMUNE DI GRISIGNANA
 
 
 
 
Izrada: Studio web art
    
Galerije u Grožnjanu
     
       
Gradska galerija "Fonticus"i Heraldička zbirka
Galerija "Grisa" (Isakovski)
Galerija "Roseta" (Javeršek)
Galerija „Pharos“ ( Gabelić)
Galerija "Tossa" (Papengut)
Galerija "In vitro veritas" (Altin)
Galerija "La perla" (Bardi)
Galerija „Orlando-art“ (Moćibob)
Galerija „Al Quadro“ (Kraljević)
Galerija „Antik&Art“ (Lelić)
Atelijer  „Toggy“ (Tođeraš)
Galerija „Kamenko“ (Horvat)
Galerija „Amato“ (Grbac)
Galerija „Ca`A&S“ (Huszar)
Galerija „Gasspar“ (Gasspar)
Galerija "Il punto" (Matei)
Galerija "Sol et Luna(Dobrilovic)
Atelijer Sigma (Janušić)
Galerija „Dreamscape-arts“ (Hofman & Fernando)
Galerija „Gever & Vagan“ (Pavlović)
Studio „B 73“ (Bernik)
Galerija "Ars medica" (Likar)
Galerija „Z“ (Zelenko)
Galerija" Z” (Zelenko)
Galerija „Lavanda“( Kristić)
Galerija "ArtCell" (Mirko)
Galerija „IR“ (Koruc)
Studio „Porton“ (Zelenko)
Galerija „Lipa“ (Pavlinc)
Studio Gobbo d.o.o. & Design
Galerija „Toggy“ (Tođeraš)
Galerija „Čigra“  (Dadić)
Atelijer „Siparis“ (Pirinat)
„Marija's“ Atelijer (Bondžulić)
Galerija „Sklad“ (Bondžulić)
Galerija „Onyx“ ( Simić-Dodoja)
Galerija "La Giara" (Ivanković)
 Atelijer "Veli Jože" (Jugovac)
 Galerija „MM“ (Maleković)
 Galerija „Jedan plus“ (Rajković)
 Galerija „LG“ (Golik)
Galerija & Energy Bar „Kaya“