Povijest

Povijest (4)

Utorak, 20 Studeni 2012 16:30

Crkve u okolici

Napisao
  Grožnjan - Crkva Sv. Vida - Staro groblje
     
  Grožnjan Crkva Sv. Kuzme i Damjana

na malom trgu izvan zidina, nalazi se crkvica iz 1554., kako navodi natpis
uklesan u kamen nad ulazom. Posvećena je svetom Kuzmi i Damjanu, obnovljena 1834., a ima i sačuvanu preslicu, bez zvona. 1954. obnovljene su unutrašnjost i velika lopica poduprta krhkim stupovima. 1988-89. slikar Ivan Lovrenčić unutrašnjost oslikava freskama - suvremenim likovnim jezikom.

Istočni vanjski zid nosi ploču sa zapisom: "dobrovoljnim radom i darovima vjernika iz
okolice, sagrađena"

     
  Kostajnica - Crkva Sv. Petra i Pavla

Kostanjica se spominje kao župa 1304. godine. -Sagrađena na starim temeljima 1747. godine -Ugrađena stara krstionica -Proširena 1770.
     
 







Završje - Crkva Blažene Djevice Marije
     
 





Završje -
Crkva Blažene djevice Marije i Svete krunice
     
 







Završje - Crkva Sv Roka
     
 



Čepić -
Crkva Sv. Marije Snježne kod Čepića XV.stoljeće
     
 

Kave -
Crkvica Sv.Florijana
Kasna romanika Oko crkvice bilo je groblje
     
 





Kave - Crkvica Sv.Florijana
Kasna romanika Oko crkvice bilo je groblje
     
 



Šterna
- Crkva Sv. Mihovila Šterna
Sagrađena 1750. godine Posvećena 1757. godine. Krstionica ima tekst na glagoljici iz 1541. godine.
     
 


Šterna -
Crkvica Sv. Kancijana - groblje i Poklonac sa likom Sv. Antuna
     
 





Vrnjak -
Crkva Blažene djevice Marije Žalosne - groblje
     
  Dolina rijeke Mirne - Baštija - Crkva Majke Božje

Posljednjom rekonstrukcijom, 1999. g. ustanovljeni su stariji zidovi i temelji koji su duboko ispod sadašnjeg nivoa. Graditelji današnjeg zdanja pustili su unutar crkve mogućnost pristupa za iskopavanja u najdubljim slojevima. Prvi spomen crkvice potječe iz 1610. god. Pouzdano se zna da je tada nastala na još starijem hramu. Uz nastanak lokacije za ovu crkvicu postoji legenda: Rijeka Mirna bila je plovna do Ponte Portona. Nekoć su ribari lađom prevozili kip Majke Božje. U jednom su trenutku začuli riječ "Bašta / Basta / Dosta!" Tu su se zaustavili i označili mjesto za hram. Zato crkvicu i lokaciju nazivaju Baštija.
     
 









Sveti Juraj -
Crkva Sv. Jurja
( 1291. romanika )
     
 



Antonaca - Crkva Sv.Petra
     
     
     
Srijeda, 14 Studeni 2012 08:20

Župna crkva Sv. Vida, Modesta I Krešencije

Napisao

Prvi put u pisanim dokumentima spominje se 1310.g. Prvotno je bila posvećena Uznesenju blažene djevice Marije, a kasnije Sv. Vidu, Modestu i Krešenciji. To je jednobrodna apsidna crkva koja je 1770.g. rekonstruirana u baroknom stilu, tako da se na glavnom pročelju ističu četiri polustupa s kapitelima. U njoj se nalaze Girardijeve orgulje iz 1846.g. (trenutno su na restauraciji). Središnji oltarski motiv predstavlja mučeništvo Svetog Vida, Modesta i Krešencije u rimskom Koloseumu iz 303.g., a naslikao ga je slikar Ermenegildo de Troya 1914.g. Zaštitnici Grožnjana slave se 15. lipnja.

Pored glavnog oltara nalaze se rezbarene korske klupe iz renesansnog doba (1711.g.), primjer su umjetnosti nadahnute narodnom tradicijom. Osim glavnog oltara, u crkvi su još 4 manja, isto tako mramorna, koja su posvećena: 1. Milosrdnoj Djevici Mariji (kip je djelo Enza Morelija); 2. Srcu Isusovom 3. Sv. Blažu, Sv. Sebastijanu, Sv. Roku i Sv. Valentinu (slikarski motiv iz 1716.g. djelo je Francesca Travi); 4. Sv. Antonu Padovanskom, Sv.Antonu Opatu i Arhanđelu Mihaelu. Od 2008.g. na ovom olltaru je i slika blaženog don Francesca Bonifacia, koji je proglašen blaženim 04. listopada 2008.g. u Trstu.

Blaženi don Francesco živio je i radio na području Krasice i Grožnjana, gdje je 11. rujna 1946. god. pogubljen kao Kristov svjedok. Oltar posvećen Sv. Blažu, zaštitniku grla, kojeg Grožnjanci slave kao svog suzaštitnika 03. veljače, posjeduje privilegij trajne indulgencije, na temelju posebnog papinskog ukaza iz 1801.g. Papa Pio VII, koji je sa svojom fregatom „Belona" našao utočište u Tarskoj vali 1800 god. unaprijedio je istim ukazom grožnjanske svećenike i kapelane, podigavši župu Grožnjan na razinu nadžupe. Pored župne crkve uzdiže se zvonik visok 36 metara.

Sagrađen je između 1603.g. i 1682.g. Izvan zidina nalazi se crkva posvećena sv. Kuzmi i Damjanu iz 1554.g. Na groblju se nalazi crkva Sv. Nikole (19. St.), a nedaleko nje kapela Sv. Duha iz 1598.g. U župi Grožnjan nalaze se još: crkva Sv. Vida s grobljem, crkva sv. Ivana Krstitelja (XV st.), crkva sv. Blažene Djevice Marije od Baštije (XV.st., ponovno sazidana 2000.g.), Crkva sv. Florijana (XIV st.)i crkva sv. Antuna Opata ( 1919.g. sagrađena na ruševinama stare). U starim dokumentima spominju se i crkve sv. Roka i sv. Martina u Grožnjanu, ali nisu očuvane.

 

 

 

Srijeda, 14 Studeni 2012 08:20

Povijest - novija

Napisao

U vrijeme vladavine Austrije područje općine Grožnjan je doživjelo procvat. Zahvaljujući izgradnji uskotračne željezničke pruge "Parenzana" (1902) razvila se trgovina pa se i poljoprivredna proizvodnja povećala. Vino, ulje, jaja i drugi poljoprivredni proizvodi bez problema su se prodavali u Kopru i Trstu. Prema popisu stanovništva iz 1910.g. u gradskoj jezgri Grožnjana živjelo je 1.658 stanovnika, a na cjelokupnom području općine 4.028 stanovnika. Grožnjan je imao liječnika, poštu, školu, odvjetnika, bilježnika, uljaru, pekaru, trgovine hranom i odjećom, dvije mesnice, nekoliko gostionica i više drugih obrtnika: postolari, kovači, krojači, stolari ... Pad Austrije i dolazak Kraljevine Italije kao i svjetska ekonomska kriza u mnogome je obilježila i ovo područje. Zbog brojnosti obitelji 20-tih godina ovog stoljeća iz Grožnjana je počela ekonomska migracija - mnogi su posao potražili u Trstu i prekomorskim zemljama. periodu vladavine Kraljevine Italije područjem Grožnjanštine prolazio je glavni vodovod od Buzeta do mora, veća mjesta su bila elektrificirana i izvršena je bonifikacija doline rijeke Mirne. Padom fašističke vlade Italije 1943.g. buknuo je ustanak u kojemu su uz Hrvate i Slovence sudjelovali i talijanski antifašisti, koji su se do 1945. borili protiv njemačke okupacije. U rujnu 1943.g. Narodnooslobodilački odbor za Istru donio je u Pazinu proglas o sjedinjenju Istre s maticom domovinom Hrvatskom. Odluku je potvrdio novoosnovani Pokrajinski NOO za Istru, a zatim i ZAVNOH i AVNOJ. 1947.g.u Parizu je potpisan Sporazum o miru sa Italijom.

Istra je podijeljena između Jugoslavije i Slobodnog teritorija Trsta, koji je podijeljen na zonu A kojom je upravljala anglo-američka vojska, i zonu B kojom je upravljala jugoslavenska vojska. Grožnjan je spadao u zonu B. 5. listopada 1954.g. u Londonu je potpisan Memorandum kojim je regulirano da zonom A upravlja Republika Italija, a zonom B upravlja FNR Jugoslavija. Godine 1975.g. Osimskim sporazumom definirana je granica između Republike Italije i SFRJ čime je zona B definitivno pripala Jugoslaviji. Londonski Memorandum posebnom klauzulom predviđao je mogućnost optiranja što je uz mjere nacionalizacije, konfiskacije, prisilnog zadrugarstva, raznih restrikcija, loše agrarne politike (umjesto tradicionalnog obrađivanja vinograda, maslinika i voćnjaka morala se sijati pšenica), prekid ekonomskih veza sa tradicionalnim zaleđem Kopra i Trsta, narušavanja vjerskih prava, prisilno mijenjanje škola, sijanje straha... i sve to pogodovano jakom talijanskom propagandom, do travnja 1956.g. s ovog područja je iselilo 2/3 stanovništva, a u samom Grožnjanu ostalo je samo nekoliko obitelji.

Godine 1965. Grožnjan je proglašen GRADOM UMJETNIKA.

Likovni umjetnici pokreću ponovno oživljavanje grada. Članovi društva likovnih umjetnika Slovenije i Hrvatske naseljavaju grad i otimaju ga od daljnjeg propadanja. Kipar Aleksandar Rukavina vodi i sinkronizira djelatnosti. Likovni umjetnici organiziraju u starim napuštenim kućama likovnu koloniju koja se kasnije pretvara u mjesto boravka i rada mnogih autora.

Prazne Grožnjanske kuće djelomično su naselile obitelji iz okolice, 1965.g. kada je osnovan "Grad umjetnosti" dio kuća dano je na korištenje likovnim umjetnicima iz Hrvatske, Slovenije i Vojvodine, a dio kuća je 1969.g. dano na korištenje Kulturnom centru Međunarodne federacije Muzičke omladine. Tako je Grožnjan od grada obrtnika postao grad umjetnika. Sada ljeti među obnovljenim kućama i po malim trgovima - s ložama i majušnim lukovima, valjkastim dimnjacima i arhitravima s grbovima i datumima, ukrašenima kovanim željezom - odjekuju njegovim popločanim uličicama zvuci čarobne glazbe koji ne dopuštaju da Grožnjan utone u zaborav.

U Općini Grožnjan službeni jezici su Hrvatski i Talijanski a komuniciranje Slovenskim jezikom ne predstavlja problem. Ovdje je to sasvim prirodna situacija.

 

 

 

 

Srijeda, 14 Studeni 2012 08:18

Povijest - minula stoljeća

Napisao

Spuštate li se drevnom cestom via Flavia od Buja prema Vižinadi, opazit ćete s lijeve strane 228 metara visoki stožasti brežuljak, s čijeg vrha, sred kuća, strši zvonik. To je Grožnjan, drevna Graeciniana. Brežuljak, prekriven terasama i vjekovima bogat maslinama i vinogradima, zapravo je pješčaničko uzvišenje nastalo usijecanjem tla što su ga prouzročila dva potoka: Kanistran i Pision. Poetični gradski grb prikazuje ruku s bijelim ljiljanom koja se pruža prema suncu. Iz Grožnjana možete uživati u vidiku na dvadesetak okolnih sela, a pogled na polja, na padinama Bolare i Kostanjice slijeva, njive na obroncima Bijelih zemalja i Baredina zdesna, dolinu Mirne u podnožju, i na more od Novigrada do Umaga, otkriva jedan od najljepših i najrodnijih krajeva Istre. Mjesto, nekoć poznat kao "kaštel", bilo je opasano debelim zidinama, čiji ostaci se brižljivo čuvaju; u prošlosti je imalo dvoja vrata, od kojih su ona sačuvana - Velika vrata, imala i podizni most. Smještena su na krasnom mjestu, gdje završava cesta iz Ponte Portona. S veličanstvenog vidikovca, na zidinama, kraj mjesta na kojemu su se nalazila mala vrata i gdje još uvijek postoji venecijanski stup, pogled seže do samog obzora. U ovom gradiću smještenom na vrhu brežuljka kuće su zbijene jedna do druge, što potvrđuje srednjovjekovno oblikovanje gradića. U crkvi Sv.Vida, Modesta i Krešencije nalazi se oltar s posebnim moćima koje je papa PIO VII 1800 god. posebnom papinskom odlukom dodijelio grožnjanskoj crkvi.

Odluka je uručena svećeniku Micheleu Dubaz prilikom posjeta papi Piu VII u Tarskoj vali, gdje se isti sklonio od nevremena sa svojom fregatom "Bellona". Grožnjanština tj. područje koje obuhvaća župa Grožnjan dijelom je brdovita, a dijelom ravna, vrlo je plodna, s lijepim nasadima maslina, vinove loze i voćaka. Čim izađete kroz gradska vrata, nailazite na groblje Sv. Nikole s brojnim čempresima, a na kilometar prema sjeverozapadu pruža se pitoma zaravan sv. Vida, sa starim napuštenim grobljem i crkvicom s mrtvačnicom. Na rubovima te zaravni nalaze se Peroj i Rimska palača, gdje su pronađeni komadi mozaika i rimske kovanice, te ostaci bogatog naselja i puta.

Grožnjanština obuhvaća i Sveti Florijan na Krasu, a na jugu završava na Mirni, gdje se nekoć nalazila luka Baštija; još je 1500. rijeka Mirna bila plovna sve do toga pristaništa. Na zapadu se Grožnjanština protezala do Nove Vasi , mjesta kraj Brtonigle. 1371.g. područje Nove Vasi podloženo je vlasti venecijanskog podestata u Grožnjanu, zajedno s kaštelom sv. Jurja na Mirni odnosno u Laymisu.   Između tih dvojih vrata, na malom trgu izvan zidina, nalazi se crkvica iz 1554., kako navodi natpis uklesan u kamen nad ulazom. Posvećena je svecima Kuzmi i Damjanu, obnovljena 1834., a ima i sačuvanu preslicu, bez zvona. 1954. obnovljene su unutrašnjost i velika lopica poduprta krhkim stupovima. Godine 1986. unutrašnjost crkvice oslikao je poznati hrvatski slikar Ivan Lovrenčić.

Grožnjanska apsidalna katedrala, sagrađena u 14. stoljeću u središtu mjesta, preuređena je u baroknom stilu 1770.,kada su dodane i četiri lezene te kapiteli na pročelju. Katedrala, izvorno posvećena Majci Božjoj, danas je crkva svetih Vida, Modesta i Krešencije. Župa se prvi put spominje 1310. Unutrašnjost crkve ponovno je oslikana 1965. Korske klupe, nadahnute narodnom tradicijom, iz renesansnog su razdoblja. Crkva ima sakristiju i pokaznicu iz 1612. Velika slika u dnu crkve, poznata kao slika Zaštitnika, djelo je Ermengilda De Troya i prikazuje mučeništvo svetog Vida, Modesta i Krešencije 303.g. u rimskom Koloseumu. Visoki zvonik, pri vrhu osmerokutan i od žutog pješčanika, u sklopu je crkve. Nedaleko župne crkve nalazile su se crkvice sv. Roka, i sv. Martina, još iz 14. stoljeća. Venecijanska loža fontika iz 1557. ostala je, na sreću, netaknuta. Ima četiri stupa i pod od vapnenca, a u njoj se nalaze četiri rimske nadgrobne ploče. U toj drevnoj loži zasjedao je sud, budući da je Grožnjan imao vlastiti statut, sastavljen na talijanskom u notarskom spisu iz 1558. i podijeljen na četiri knjige. Čini se međutim da je Grožnjan statut imao već po izlasku iz feudalizma 1358., kada je ušao u sastav Venecije.

Zakonik sa statutom pisan je na pergameni, a sadrži i minijaturan prikaz Gospe, sa sv. Vidom s jedne, a sv. Modestom s druge strane, te gradskim grbom u dnu. Prema predaji, suci su prvoga dana Korizme radili "fritule", koje bi onda jeli i dijelili prolaznicima, a ovi su bili dužni iskazati poštovanje, ili pak platiti globu. Podestatova palača u Grožnjanu obnovljena je dvaput, 1588. i 1726. U Grožnjanu i okolici kroz stoljeća su se izmjenjivali razni narodi i vladari. Tu su živjeli, ispreplitali se i borili za prevlast: Histri, Iliri, Kelti, Grci, Rimljani, Ostrogoti, Longobardi, Franci, Germani, Slaveni, Talijani i drugi. Grožnjan je u prošlosti bio rimska utvrda, o čemu svjedoče pronađeni natpisi, kovanice i mozaici, ali i okolni toponimi, npr. Vrh Roman.

Prvi povijesni spomen utvrđenog grada Grožnjana seže u 1102.g., kada su istarski markiz Ulrich II. i njegova žena Adelaida poklonili svoja istarska imanja akvilejskom patrijarhu. U tom dokumentu burg se naziva Castrum Grisiniana. 1238. nalazi se po svemu sudeći pod vlašću Vicarda I. Pietrapelose. 1277. izvjestan je broj slavenskih porodica pozvan da obrađuje neobrađenu zemlju feuda Pietrapelosa. Vicard II. Pietrapelosa daje 1286. grožnjanski kaštel patrijarhu Rajmundu u zalog, umjesto saleškoga, kao jamstvo ratne odštete. 1287., dok se još zajedno s patrijarhom borio protiv Venecije, Vicard prelazi na neprijateljsku stranu i ustupa Grožnjan Veneciji.
Po svršetku rata kaštel je vraćen zakonitim vlasnicima. Nakon smrti Vicarda II. 1329., Grožnjan je pripao njegovom sinu Pietru, a kada je 1339. umro Pietro di Pietrapelosa, Grožnjan je ponovno postao vlasništvom patrijarha, koji ga je dao u feud furlanskim plemićima de Castello. 1354. Grožnjan dolazi u ruke Volricha ili Ulricha Reifenberga, ali 1358. on prodaje taj feud Veneciji, za 4000 dukata, kako bi podmirio ranije dugove. Volrich je bio sin Dietalma, potomka akvilejskog patrijarha Volchera, a 1356., tijekom rata između Venecije i Mađarske, pružio je u grožnjanskom kaštelu snažan otpor mađarskim trupama. Čini se međutim, da je 1356., za vrijeme tog rata protiv Mađarske, Volrich pregovarao u Veneciji o predaji Grožnjana. Mjesto su po svemu sudeći zauzele mađarske i hrvatske jedinice pod zapovjedništvom Mikize, sina hrvatskoga bana. Budimski arhiđakon, koji nas o tome izvještava, naziva mjesto Krisignan Volricha Rosumberka. Venecija je mjesto zauzela 1358. , a pod njenom je vlašću ostalo sve do njene propasti, 1797.g.

Još prije no što je Venecija kupila Grožnjan, nove su slavenske porodice naselile u 14. stoljeću, na poziv germanskih feudalaca pusta sela ovoga kraja. 1359.g umaški se kapetan Pietro Dolfin seli u novo grožnjansko sjedište, pa 1360. i 1367. obnavlja zidine i gradsku palaču te jača obranu grada. Kapetanat se tu održao do 1394., kada je prebačen u Rašpor, zajedno s onim iz Svetog Lovreča Pazenatičkog, čime je stvoreno jedinstveno zapovjedno tijelo za cijelo područje. Od 1394., nakon što je kapetanat prebačen u Rašpor, mjestom upravlja mletački plemić s naslovom podestata. Od početka 16. stoljeća grožnjanski podestati biraju se među koparskim plemstvom. U 15. stoljeću Grožnjan je stavljen pod sudsku nadležnost Pietrapelosa, a 1446. obnovljene su zidine, radi zaštite od mogućih turskih napada. Nakon jezive epidemije kuge 1630. područje općine Grožnjan pretvorilo se u gotovo napušteno područje.

Radi obnove područja vlast Republike Svetog Marka slala je talijanske porodice iz Veneta, Karnije i Furlanije, - to su bili razni obrtnici koji su naseljavali gradiće. Radi obnove poljoprivredne proizvodnje Venecijanska vlast vršila je kolonizaciju područja slavenskim obiteljima. Svim došljacima u Istru državna je vlast besplatno davala neobrađeno zemljište uz obavezu da ga za pet godina privedu kulturi, te dvadesetogodišnje oslobađanje od fiskalnih i radnih obaveza. Ekonomski uspjesi kolonizacije seoskog područja održavalo se i na razvoj gradića: razvija se robna razmjena i trgovina, pojačava promet robom i poboljšava populacijsko stanje. Nakon propasti Napoleonova carstva i njegovih Ilirskih provincija 1813.g. Grožnjan postaje sastavni dio Habsburškoga carstva. Kada je 1816. austrijski car Franjo I. obišao istarske posjede kupljene nakon Napoleonova poraza, prošao je i kroz Grožnjan, gdje se susreo sa svećenstvom i stanovništvom.

 

 

 

 

  • Grožnjan - Grisignana
    Grožnjan - Grisignana Grožnjan je smješten iznad doline rijeke Mirne na brežuljku nadmorske visine od 228 metara. Srednjovjekovna…
  • Antonci
    Antonci Na padinama doline rijeke Mirne smjestilo se mjesto Antonci.U mjestu, pored starih kuća na kojima…
  • Bijele zemlje
    Bijele zemlje Na brežuljkastom terenu koji se spušta prema dolini rijeke Mirne smjestilo se naselje Bijele zemlje.Područjem…
  • Dolina rijeke Mirne
    Dolina rijeke Mirne Drevna via Flavia, koja se od Buja spušta prema Puli, nailazi na svom putu i…
  • Kostanjica
    Kostanjica Skrenemo li kod Ponte Portona s carske ceste Via Flavia, nailazimo na put koji se…
  • Kuberton
    Kuberton Na cesti od Marušića prema Šterni, nakon skretanja koje vodi prema Vrnjaku, zakreće se nalijevo…
  • Makovci
    Makovci Naselje otvoreno prema prostranoj zaravni.Novo i staro - prošlost i budućnost na jednom mjestu.
  • Martinčići
    Martinčići Živopisno naselje na brežuljku osvaja svojom ljepotom.Staro i novo, ostavljeno, prepravljano, obnavljano ali nikad napušteno.Stare…
  • Parenzana
    Parenzana Gradnja pruge započela je u svibnju 1900. nakon što su se sve zainteresirane strane usuglasile…
  • Šterna
    Šterna Smještena na pitomom platou ispresijecanom vodenim tokovima. Oblast Šterne bila je nekoć vrlo velika. Uključivala…
  • Vrnjak
    Vrnjak Na cesti koja prolazi dolinom Šterne skreće se nakon Marušića na kolni put koji se…
  • Završje
    Završje Sred laporasto-pješčaničkog pobrđa kojim na jugu, između Grožnjana i Oprtlja, završava Kras, ugnijezdilo se na…

©:
Turisticka zajednica opcine Grožnjan
Ente per il turismo - Comune di Grisignana
Touristichegemeinschaft Grožnjan
Tourist association Grožnjan

Development: Studio WEB ART