manager

manager

Srijeda, 14 Studeni 2012 08:20

Povijest - novija

U vrijeme vladavine Austrije područje općine Grožnjan je doživjelo procvat. Zahvaljujući izgradnji uskotračne željezničke pruge "Parenzana" (1902) razvila se trgovina pa se i poljoprivredna proizvodnja povećala. Vino, ulje, jaja i drugi poljoprivredni proizvodi bez problema su se prodavali u Kopru i Trstu. Prema popisu stanovništva iz 1910.g. u gradskoj jezgri Grožnjana živjelo je 1.658 stanovnika, a na cjelokupnom području općine 4.028 stanovnika. Grožnjan je imao liječnika, poštu, školu, odvjetnika, bilježnika, uljaru, pekaru, trgovine hranom i odjećom, dvije mesnice, nekoliko gostionica i više drugih obrtnika: postolari, kovači, krojači, stolari ... Pad Austrije i dolazak Kraljevine Italije kao i svjetska ekonomska kriza u mnogome je obilježila i ovo područje. Zbog brojnosti obitelji 20-tih godina ovog stoljeća iz Grožnjana je počela ekonomska migracija - mnogi su posao potražili u Trstu i prekomorskim zemljama. periodu vladavine Kraljevine Italije područjem Grožnjanštine prolazio je glavni vodovod od Buzeta do mora, veća mjesta su bila elektrificirana i izvršena je bonifikacija doline rijeke Mirne. Padom fašističke vlade Italije 1943.g. buknuo je ustanak u kojemu su uz Hrvate i Slovence sudjelovali i talijanski antifašisti, koji su se do 1945. borili protiv njemačke okupacije. U rujnu 1943.g. Narodnooslobodilački odbor za Istru donio je u Pazinu proglas o sjedinjenju Istre s maticom domovinom Hrvatskom. Odluku je potvrdio novoosnovani Pokrajinski NOO za Istru, a zatim i ZAVNOH i AVNOJ. 1947.g.u Parizu je potpisan Sporazum o miru sa Italijom.

Istra je podijeljena između Jugoslavije i Slobodnog teritorija Trsta, koji je podijeljen na zonu A kojom je upravljala anglo-američka vojska, i zonu B kojom je upravljala jugoslavenska vojska. Grožnjan je spadao u zonu B. 5. listopada 1954.g. u Londonu je potpisan Memorandum kojim je regulirano da zonom A upravlja Republika Italija, a zonom B upravlja FNR Jugoslavija. Godine 1975.g. Osimskim sporazumom definirana je granica između Republike Italije i SFRJ čime je zona B definitivno pripala Jugoslaviji. Londonski Memorandum posebnom klauzulom predviđao je mogućnost optiranja što je uz mjere nacionalizacije, konfiskacije, prisilnog zadrugarstva, raznih restrikcija, loše agrarne politike (umjesto tradicionalnog obrađivanja vinograda, maslinika i voćnjaka morala se sijati pšenica), prekid ekonomskih veza sa tradicionalnim zaleđem Kopra i Trsta, narušavanja vjerskih prava, prisilno mijenjanje škola, sijanje straha... i sve to pogodovano jakom talijanskom propagandom, do travnja 1956.g. s ovog područja je iselilo 2/3 stanovništva, a u samom Grožnjanu ostalo je samo nekoliko obitelji.

Godine 1965. Grožnjan je proglašen GRADOM UMJETNIKA.

Likovni umjetnici pokreću ponovno oživljavanje grada. Članovi društva likovnih umjetnika Slovenije i Hrvatske naseljavaju grad i otimaju ga od daljnjeg propadanja. Kipar Aleksandar Rukavina vodi i sinkronizira djelatnosti. Likovni umjetnici organiziraju u starim napuštenim kućama likovnu koloniju koja se kasnije pretvara u mjesto boravka i rada mnogih autora.

Prazne Grožnjanske kuće djelomično su naselile obitelji iz okolice, 1965.g. kada je osnovan "Grad umjetnosti" dio kuća dano je na korištenje likovnim umjetnicima iz Hrvatske, Slovenije i Vojvodine, a dio kuća je 1969.g. dano na korištenje Kulturnom centru Međunarodne federacije Muzičke omladine. Tako je Grožnjan od grada obrtnika postao grad umjetnika. Sada ljeti među obnovljenim kućama i po malim trgovima - s ložama i majušnim lukovima, valjkastim dimnjacima i arhitravima s grbovima i datumima, ukrašenima kovanim željezom - odjekuju njegovim popločanim uličicama zvuci čarobne glazbe koji ne dopuštaju da Grožnjan utone u zaborav.

U Općini Grožnjan službeni jezici su Hrvatski i Talijanski a komuniciranje Slovenskim jezikom ne predstavlja problem. Ovdje je to sasvim prirodna situacija.

 

 

 

 

Srijeda, 14 Studeni 2012 08:18

Povijest - minula stoljeća

Spuštate li se drevnom cestom via Flavia od Buja prema Vižinadi, opazit ćete s lijeve strane 228 metara visoki stožasti brežuljak, s čijeg vrha, sred kuća, strši zvonik. To je Grožnjan, drevna Graeciniana. Brežuljak, prekriven terasama i vjekovima bogat maslinama i vinogradima, zapravo je pješčaničko uzvišenje nastalo usijecanjem tla što su ga prouzročila dva potoka: Kanistran i Pision. Poetični gradski grb prikazuje ruku s bijelim ljiljanom koja se pruža prema suncu. Iz Grožnjana možete uživati u vidiku na dvadesetak okolnih sela, a pogled na polja, na padinama Bolare i Kostanjice slijeva, njive na obroncima Bijelih zemalja i Baredina zdesna, dolinu Mirne u podnožju, i na more od Novigrada do Umaga, otkriva jedan od najljepših i najrodnijih krajeva Istre. Mjesto, nekoć poznat kao "kaštel", bilo je opasano debelim zidinama, čiji ostaci se brižljivo čuvaju; u prošlosti je imalo dvoja vrata, od kojih su ona sačuvana - Velika vrata, imala i podizni most. Smještena su na krasnom mjestu, gdje završava cesta iz Ponte Portona. S veličanstvenog vidikovca, na zidinama, kraj mjesta na kojemu su se nalazila mala vrata i gdje još uvijek postoji venecijanski stup, pogled seže do samog obzora. U ovom gradiću smještenom na vrhu brežuljka kuće su zbijene jedna do druge, što potvrđuje srednjovjekovno oblikovanje gradića. U crkvi Sv.Vida, Modesta i Krešencije nalazi se oltar s posebnim moćima koje je papa PIO VII 1800 god. posebnom papinskom odlukom dodijelio grožnjanskoj crkvi.

Odluka je uručena svećeniku Micheleu Dubaz prilikom posjeta papi Piu VII u Tarskoj vali, gdje se isti sklonio od nevremena sa svojom fregatom "Bellona". Grožnjanština tj. područje koje obuhvaća župa Grožnjan dijelom je brdovita, a dijelom ravna, vrlo je plodna, s lijepim nasadima maslina, vinove loze i voćaka. Čim izađete kroz gradska vrata, nailazite na groblje Sv. Nikole s brojnim čempresima, a na kilometar prema sjeverozapadu pruža se pitoma zaravan sv. Vida, sa starim napuštenim grobljem i crkvicom s mrtvačnicom. Na rubovima te zaravni nalaze se Peroj i Rimska palača, gdje su pronađeni komadi mozaika i rimske kovanice, te ostaci bogatog naselja i puta.

Grožnjanština obuhvaća i Sveti Florijan na Krasu, a na jugu završava na Mirni, gdje se nekoć nalazila luka Baštija; još je 1500. rijeka Mirna bila plovna sve do toga pristaništa. Na zapadu se Grožnjanština protezala do Nove Vasi , mjesta kraj Brtonigle. 1371.g. područje Nove Vasi podloženo je vlasti venecijanskog podestata u Grožnjanu, zajedno s kaštelom sv. Jurja na Mirni odnosno u Laymisu.   Između tih dvojih vrata, na malom trgu izvan zidina, nalazi se crkvica iz 1554., kako navodi natpis uklesan u kamen nad ulazom. Posvećena je svecima Kuzmi i Damjanu, obnovljena 1834., a ima i sačuvanu preslicu, bez zvona. 1954. obnovljene su unutrašnjost i velika lopica poduprta krhkim stupovima. Godine 1986. unutrašnjost crkvice oslikao je poznati hrvatski slikar Ivan Lovrenčić.

Grožnjanska apsidalna katedrala, sagrađena u 14. stoljeću u središtu mjesta, preuređena je u baroknom stilu 1770.,kada su dodane i četiri lezene te kapiteli na pročelju. Katedrala, izvorno posvećena Majci Božjoj, danas je crkva svetih Vida, Modesta i Krešencije. Župa se prvi put spominje 1310. Unutrašnjost crkve ponovno je oslikana 1965. Korske klupe, nadahnute narodnom tradicijom, iz renesansnog su razdoblja. Crkva ima sakristiju i pokaznicu iz 1612. Velika slika u dnu crkve, poznata kao slika Zaštitnika, djelo je Ermengilda De Troya i prikazuje mučeništvo svetog Vida, Modesta i Krešencije 303.g. u rimskom Koloseumu. Visoki zvonik, pri vrhu osmerokutan i od žutog pješčanika, u sklopu je crkve. Nedaleko župne crkve nalazile su se crkvice sv. Roka, i sv. Martina, još iz 14. stoljeća. Venecijanska loža fontika iz 1557. ostala je, na sreću, netaknuta. Ima četiri stupa i pod od vapnenca, a u njoj se nalaze četiri rimske nadgrobne ploče. U toj drevnoj loži zasjedao je sud, budući da je Grožnjan imao vlastiti statut, sastavljen na talijanskom u notarskom spisu iz 1558. i podijeljen na četiri knjige. Čini se međutim da je Grožnjan statut imao već po izlasku iz feudalizma 1358., kada je ušao u sastav Venecije.

Zakonik sa statutom pisan je na pergameni, a sadrži i minijaturan prikaz Gospe, sa sv. Vidom s jedne, a sv. Modestom s druge strane, te gradskim grbom u dnu. Prema predaji, suci su prvoga dana Korizme radili "fritule", koje bi onda jeli i dijelili prolaznicima, a ovi su bili dužni iskazati poštovanje, ili pak platiti globu. Podestatova palača u Grožnjanu obnovljena je dvaput, 1588. i 1726. U Grožnjanu i okolici kroz stoljeća su se izmjenjivali razni narodi i vladari. Tu su živjeli, ispreplitali se i borili za prevlast: Histri, Iliri, Kelti, Grci, Rimljani, Ostrogoti, Longobardi, Franci, Germani, Slaveni, Talijani i drugi. Grožnjan je u prošlosti bio rimska utvrda, o čemu svjedoče pronađeni natpisi, kovanice i mozaici, ali i okolni toponimi, npr. Vrh Roman.

Prvi povijesni spomen utvrđenog grada Grožnjana seže u 1102.g., kada su istarski markiz Ulrich II. i njegova žena Adelaida poklonili svoja istarska imanja akvilejskom patrijarhu. U tom dokumentu burg se naziva Castrum Grisiniana. 1238. nalazi se po svemu sudeći pod vlašću Vicarda I. Pietrapelose. 1277. izvjestan je broj slavenskih porodica pozvan da obrađuje neobrađenu zemlju feuda Pietrapelosa. Vicard II. Pietrapelosa daje 1286. grožnjanski kaštel patrijarhu Rajmundu u zalog, umjesto saleškoga, kao jamstvo ratne odštete. 1287., dok se još zajedno s patrijarhom borio protiv Venecije, Vicard prelazi na neprijateljsku stranu i ustupa Grožnjan Veneciji.
Po svršetku rata kaštel je vraćen zakonitim vlasnicima. Nakon smrti Vicarda II. 1329., Grožnjan je pripao njegovom sinu Pietru, a kada je 1339. umro Pietro di Pietrapelosa, Grožnjan je ponovno postao vlasništvom patrijarha, koji ga je dao u feud furlanskim plemićima de Castello. 1354. Grožnjan dolazi u ruke Volricha ili Ulricha Reifenberga, ali 1358. on prodaje taj feud Veneciji, za 4000 dukata, kako bi podmirio ranije dugove. Volrich je bio sin Dietalma, potomka akvilejskog patrijarha Volchera, a 1356., tijekom rata između Venecije i Mađarske, pružio je u grožnjanskom kaštelu snažan otpor mađarskim trupama. Čini se međutim, da je 1356., za vrijeme tog rata protiv Mađarske, Volrich pregovarao u Veneciji o predaji Grožnjana. Mjesto su po svemu sudeći zauzele mađarske i hrvatske jedinice pod zapovjedništvom Mikize, sina hrvatskoga bana. Budimski arhiđakon, koji nas o tome izvještava, naziva mjesto Krisignan Volricha Rosumberka. Venecija je mjesto zauzela 1358. , a pod njenom je vlašću ostalo sve do njene propasti, 1797.g.

Još prije no što je Venecija kupila Grožnjan, nove su slavenske porodice naselile u 14. stoljeću, na poziv germanskih feudalaca pusta sela ovoga kraja. 1359.g umaški se kapetan Pietro Dolfin seli u novo grožnjansko sjedište, pa 1360. i 1367. obnavlja zidine i gradsku palaču te jača obranu grada. Kapetanat se tu održao do 1394., kada je prebačen u Rašpor, zajedno s onim iz Svetog Lovreča Pazenatičkog, čime je stvoreno jedinstveno zapovjedno tijelo za cijelo područje. Od 1394., nakon što je kapetanat prebačen u Rašpor, mjestom upravlja mletački plemić s naslovom podestata. Od početka 16. stoljeća grožnjanski podestati biraju se među koparskim plemstvom. U 15. stoljeću Grožnjan je stavljen pod sudsku nadležnost Pietrapelosa, a 1446. obnovljene su zidine, radi zaštite od mogućih turskih napada. Nakon jezive epidemije kuge 1630. područje općine Grožnjan pretvorilo se u gotovo napušteno područje.

Radi obnove područja vlast Republike Svetog Marka slala je talijanske porodice iz Veneta, Karnije i Furlanije, - to su bili razni obrtnici koji su naseljavali gradiće. Radi obnove poljoprivredne proizvodnje Venecijanska vlast vršila je kolonizaciju područja slavenskim obiteljima. Svim došljacima u Istru državna je vlast besplatno davala neobrađeno zemljište uz obavezu da ga za pet godina privedu kulturi, te dvadesetogodišnje oslobađanje od fiskalnih i radnih obaveza. Ekonomski uspjesi kolonizacije seoskog područja održavalo se i na razvoj gradića: razvija se robna razmjena i trgovina, pojačava promet robom i poboljšava populacijsko stanje. Nakon propasti Napoleonova carstva i njegovih Ilirskih provincija 1813.g. Grožnjan postaje sastavni dio Habsburškoga carstva. Kada je 1816. austrijski car Franjo I. obišao istarske posjede kupljene nakon Napoleonova poraza, prošao je i kroz Grožnjan, gdje se susreo sa svećenstvom i stanovništvom.

 

 

 

 

Srijeda, 14 Studeni 2012 08:18

Grožnjan - Grisignana

Grožnjan je smješten iznad doline rijeke Mirne na brežuljku nadmorske visine od 228 metara. Srednjovjekovna urbana cjelina ostala je uglavnom nedodirnuta do danas. Ona je prirodna osnovica za intenzivan i zanimljiv život koji Grožnjan danas živi. Pozivamo vas da ga podijelite sa nama.

Od mora udaljen petnaestak kilometara oduvijek je bio privlačan za nastanjivanje. Od 1358. godine Grožnjan ima status slobodne općine. Pedesetih godina upravo prošlog stoljeća postaje dio općine Buje. Od 1993. godine ponovno dobiva status općine.

Pored hrvatskog i talijanskog jezika koji su u službenoj uporabi, te slovenskog koji ne predstavlja problem na ulicama grožnjana čuju se i mnogi drugi svjetski jezici.

Srijeda, 14 Studeni 2012 08:17

Dobrodošli u grad umjetnika

 

 

 

Grožnjan, drevni gradić u sjeverozapadnoj Istri, petnaestak km udaljen od mora, ponosi se svojom bogatom tradicijom, kulturnom baštinom, ljepotom prirodnog ambijenta, a sve to oplemenjeno je umjetnošću.
Brojni kulturno povijesni spomenici danas su pozornica kulturno-zabavnog života. U Grožnjanu možete uživati u mnogobrojnim koncertima klasične glazbe, jazz festivalu, slikarskoj manifestaciji "Ex tempore", brojnim izložbama u gradskoj galeriji kao i u dvadesetak privatnih galerija i studia.

Možete prošetati brežuljcima i stići do drugih starih pitoreksnih gradića: Završja,

Kostanjice, Šterne. Posjetiti crkvice i uživati u zadivljujućim pejzažima i pogledima. Možete se odmoriti u tišini, boraviti u apartmanima i udisati svjež zrak oplemenjen prirodnim mirisima tek pokošenog sijena, livadskog cvijeća, mediteranskog raslinja, šuma, slušati cvrkut ptica, gledati divljač...
Tradicionalno gostoljubivi žitelji Grožnjanštine ponudit će Vas bukaletom izvrsnog domaćeg vina, čašicom rakije s rudom, a u agroturističkim objektima moći ćete uživati u tradicionalnoj kuhinji: kušati domaći pršut, sir, jela začinjena nagrađenim maslinovim uljem i drugim izvornim proizvodima seoskog turizma.
Grožnjanština ima sve što je potrebno za miran i ugodan boravak, za odmor duše i tijela.

 

 

 

 

Srijeda, 14 Studeni 2012 07:50

Završje

Sred laporasto-pješčaničkog pobrđa kojim na jugu, između Grožnjana i Oprtlja, završava Kras, ugnijezdilo se na 240 metara visokom brijegu Završje. Bilo je to oduvijek poljoprivredno mjestašce obrađenih njiva, maslinika i voćnjaka, ali štavila se tu i goveđa koža za izradu obuće. Gradić je bio opasan dvostrukim zidinama, koje su i danas dijelom vidljive, a kroz njih su prolazila dvoja vrata, od kojih se danas razaznati mogu samo jedna.

Nad vratima su drevni bareljefi i grb obitelji Contarini, koja je ovim feudom vladala tri stoljeća. Popločana uličica vodi na uzvišicu s drevnom crkvom Blažene Djevice Marije sv. Krunice i zvonikom. Crkva ima kružnu apsidu i portal zašiljenog luka, s godinom 1879., kada je posljednji put rekonstruiran. Sagrađena je u 16. stoljeću, a obnovljena 1634., pri čemu su od ranija četiri drevna oltara ostala dva. Imala je srebrne svjetiljke i svijećnjake iz 18. stoljeća, te veličanstven pehar s ocakljenim medaljonima iz 1476. Crkva ga je krajem 18. stoljeća prodala pa je završio u Rotschildovoj zbirci.

Danas se nalazi u pariškome Louvreu. Gotička pokaznica potječe iz 1849., a na njoj su prikazani Djevica Marija, sv. Ivan evanđelist i Krist koji izlazi iz groba. Do crkve smješten je veličanstveni kaštel Završje, sagrađen u 11. stoljeću i poznat kao palača plemenitih Contarinija. U unutrašnjosti se nalazi kućica na kojoj čitamo natpis "Hosteria di Valentino Valle". Sagrađena je 1579. Pred sjevernim vratima sagrađena je velika crkva sv. Ivana i Pavla, nova župna crkva, obnovljena 1792. Krase je četiri lezene, a apsida je kružnog oblika. Ima pet oltara i bogato je ukrašena.

Oltar Blažene Djevice Marije sv. Krunice 1792. poklonio je crkvi plemić Besenghi. S bočne strane krova izdiže se mala preslica od pješčanika. Prema dolini, prije sačuvanih gradskih vrata, nalazi se crkvica iz 1556., posvećena sv. Roku, a na oko 1 km sjeverno od župne crkve groblje s crkvicom sv. Andrije. Završje je bilo nastanjeno još za davnih stoljeća, o čemu svjedoče pronađeni predrimski predmeti, kao i rimske grobnice i natpisi. Pronađeni su i tragovi navodno prve konzulske ceste koja je prolazila unutrašnjošću Istre. 

Uz nju je 1885. otkrivena nadgrobna ploča na kojoj se spominju razne povijesne ličnosti. Drevno ime ovog srednjovjekovnog gradića čuva se u talijanskom obliku Piemonte. Pod njime je poznat još od 1102., kada ga je istarski markiz Ulrich II. darovao akvilejskom patrijarhu. U dokumentima iz 1341. i 1508. spominje se kao Pyamont ili Poymont. Nijemci su ga 1427. nazvali Pemund. 1300. Završje je pripadalo pazinskim grofovima. Zatim ga zauzima Venecija, koja se morala oduprijeti hrvatskim jedinicama krčkoga grofa. 1360. Završje su bezuspješno napale tršćanske snage patrijarha Lodovica de' Della Torrea i njihova biskupa Negrija, budući da su ovi u to doba bili u ratu s pazinskim grofovima. 1374. mjesto dolazi pod Austrijsku vlast i biva uzdignuto na položaj feuda.

Na njegovom je čelu sada kapetan, ima zasebnu upravu, vlastiti urbar i načelnika. U to vrijeme, krajem 14. stoljeća, započinje polagano doseljavanje hrvatskih porodica na to područje. Gospoštiju Završje austrijske su vlasti ustupale uz godišnju pristojbu, pa su se tu izmijenili mnogobrojni vlasnici. Nakon 1412. Završje je više puta napadala Venecija, tijekom ratova koje je vodila protiv Mađara, Turaka i Austrijanaca. To je potrajalo do 1511., kada ga je i službeno zauzela. Pripojenje je međutim ratificirano tek Wormskim mirom. 1530. gospoštija Završje stavljena je u Veneciji na dražbu i dodijeljena Giustignanu Contariniju.

Njegovi nasljednici držali su ga do 19. stoljeća. Tada je potpao pod Napoleonovu vlast, a nedugo zatim pod Austriju. Dobro organizirana Austrijska vlast donijela je prosperitet ovom kraju, pogotovo izgradnjom uskotračne željezničke pruge "Parenzana". Razvitak trgovine pridonijelo je intenziviranju poljoprivredne proizvodnje, posebno voćarstva i povrtlarstva. Obrtništvo je također doživjelo procvat. Za vrijeme vladavine Austrijskog carstva kao i Republike Italije Završje je imalo poštu, školu, dvije trgovine, uljaru i razne druge obrte. 1943.g. antifašistički pokret zahvatio je i Završje, hrvatski i talijanski antifašisti zajedno su se borili protiv njemačkog okupatora. Pariškim Sporazumom o miru sa Italijom Završje je pripalo FNRJ Jugoslaviji. Zbog ekonomskih i političkih razloga uslijedilo je masovno iseljavanje, tako da od nekadašnjih devedeset obitelji sada u samom gradiću živi četrdesetak stanovnika.

Ovaj bedemima i kulama opasani gradić zapanjuje arhitektonskom izvrsnošću svojih zdanja. Nezaobilazno je odredište svakome tko želi proputovati Istrom s ciljem da razgleda i upozna njezinu povijest i kulturu.

 

 

 

Srijeda, 14 Studeni 2012 07:49

Vrnjak

Na cesti koja prolazi dolinom Šterne skreće se nakon Marušića na kolni put koji se uspinje nalijevo, uz desnu obalu potoka Bazuje. Nakon 1 kilometra prelazi se mostić od željeznih pragova punjenih šljunkom. Ovdje je nekoć postojao mlin, od kojega su preživjeli samo temelji.

Prelazimo zatim na lijevu obalu, da bismo nakon 2 kilometra daljnjeg uspinjanja stigli do tog sasvim napuštenog sela, smještenog na visini od 320 metara. Prazne kuće, bez vrata i prozora, puteljci zarasli u bagreme - sve to stvara sumoran ugođaj. Crkvica je smještena 50 metara iznad sela, na uzvišici s koje pogled dopire daleko.

Napušteni su i ona i groblje, smješteno uz crkvu. Bila je posvećena Blaženoj Djevici Mariji Žalosnoj, a potječe iz 1892., o čemu svjedoči godina urezana u vapnenac na portalu. Posvećena je 1901. Kroz raskriljena vrata ukazuje se unutrašnjost, u kojoj se još uvijek nalazi oltar, dok je ostali inventar uklonjen. S uzvišice na kojoj se crkva nalazi pruža se pogled na selo u podnožju. Crkva ima dvostruku preslicu, bez zvona.

Do 1930. pripadala je šternskoj župi, a onda je pripojena onoj sa sjedištem u Brdima. Pred selom se nalazi pobrđe Gradinja ili Gradenje, koje završava vrhom Fineda. Okruženo je kestenima, hrastovima i voćkama, ispresijecanima neobrađenim površinama koje se koriste kao pašnjaci za koze i konje.

Nakon crkve stočni se put uspinje pobrđem do Dugog Brda, također gotovo sasvim napuštenog seoceta. Potok Bazuja protječe zapadno od sela. Izvire u Brdima, a ponire u jamu na rubu asfaltirane ceste koja od Marušića vodi prema Šterni. Nekoć su tu radila dva mlina.
Srijeda, 14 Studeni 2012 07:49

Šterna

Smještena na pitomom platou ispresijecanom vodenim tokovima. Oblast Šterne bila je nekoć vrlo velika. Uključivala je Kuberton, Topolovec, Kućibreg, Čepiće i Gradinju. U starini je bila poznata kao Grožnjanska Cisterna jer je i pripadala Grožnjanu. Toponim Šterna kraći je oblik od Cisterna, a potječe od nepresušnog izvora koji ovdje napaja šest jaraka u dolini sjeverno od crkve. 1067. ovaj je feud, tada poznat kao Steina, njemački car Henrik IV. ustupio biskupu Freisinga. 1102. markiz Ulrich II. daruje Šternu akvilejskoj patrijaršiji, koja daje u feud novigradskom biskupu. Patrijarsi Šternu ustupaju 1260. Almerichu XXX. iz Svetog Juraja na Mirni. Zatim prelazi goričkim grofovima, a polovicom 13. stoljeća postaje dijelom momjanske gospoštije. Kada je 1358. Venecija kupila Grožnjan s čitavom Grožnjanštinom, i Šterna je postala venecijanskim posjedom. Pošto je 1420. Venecija osvojila patrijarhov dio Istre, Šterna prelazi pod upravu Pietrapelosa, a 1564. dijelom postaje feudom obitelji Gravisi, a dijelom obitelji Del Bello.

Tijekom rata između Venecije i Cambraiske lige, koji je potrajao od 1508. do 1516., Šterna stradava od čestih napada plaćeničkih skupina obiju vojski. Mjesto se nalazi na visini od 304 metra, a naseljeni dio nešto je uzdignut u odnosu na crkvu smještenu u blagoj udolini kraškoga tla. Neožbukane kuće dijelom su izgrađene od sivog pješčanika, a dijelom od bijelog vapnenca. Šterna je mjesto do kojega se stiže cestom što pred Kaštelom, približavate li mu se s južne strane, skreće nadesno. Ta cesta jasno razdvaja sjeverni laporasto-pješčanički pojas od južnog vapnenačkog.Župna crkva bila je u prošlosti prostrano zdanje i bile su joj podložene crkve na pripadajućem joj području. Zvonik je podignut 1791., a na njegov osmerokutni tambur nastavlja se stožasti šiljak. Crkva je odvojena od zvonika, sagrađena je 1746., o čemu svjedoči natpis na bijelom arhtiravu, a 1753. posvetio ju je novigradski biskup Leoni. Šterna je u Na sjeveru, na visini od 383 metra, nalazi se groblje s crkvom sv. Kancijana, produžena 1885.

U unutrašnjosti, lišenoj ukrasa, nalazimo samo veliko raspelo i jednostavan oltar s dragocjenim drvenim retableom s kraja 16. stoljeća. 1525.g na poziv Venecije doseljavaju se slavenske obitelji koje obrađuju zarasla polja te zanatlije iz Furlanije i Karnije. U upravnom smislu Šterna je pripadala Općini Grožnjan sve do svršetka Drugog svjetskog rata, tako da je kroz naredna stoljeća dijelila povijest Grožnjana, osim razdoblja od 1947.g.. do 1954.g. jer je Šterna Pariškim Mirovnim sporazumom iz 1947.g. odmah pripala FNR Jugoslaviji, a Grožnjan je do 1954.g. pripadao zoni B Slobodnog teritorija Trsta. Šterna je sada područje poduzetnika i poljoprivrednika.

Srijeda, 14 Studeni 2012 07:48

Parenzana

Gradnja pruge započela je u svibnju 1900. nakon što su se sve zainteresirane strane usuglasile oko konačne trase. U početnom projektu pruga je trebala imati trasu Trst-Poreč-Kanfanar . No, problemi s financiranjem koji su pratili projekt od samoga početka doveli su do toga da trasa od Poreča do Kanfanara nikada nije završena. Duljina trase iznosi 123,1 km, širina kolosijeka iznosila je 760 mm. Prva dionica od Trsta do Buja puštena je u promet 1. travnja 1902. Svečano otvorenje druge dionice od Buja do Poreča bilo je 15.12.1902.

Trasa parenzane vrlo je zavojita, usječena u padine pitomih istarskih brežuljaka, prilagođavala se oblicima terena. Duž trase prokopano je 9 tunela ukupne dužine 1530 m. Najzahtjevniji za izvedbu je bio tunel Lucan dužine 544 m, a slijedili su nešto manji tuneli Motovun, Šaleta, Kalcini, Freski, Kostanjica, Sv. Vid, te dva mala tunela Završje I i Završje II. Od ostalih građevina treba istaknuti 16 mostova i 6 vijadukata, te veći broj propusta i nadvožnjaka.

Svojom dužinom od 79,10 m ističe se vijadukt Antonci s pet otvora i najvećim rasponom od 12 m, te nešto manji vijadukt Oprtalj od 75,24 m. Vijadukti su građeni od kamena s polukružnim lukovima položenim na masivne kamene stupove. Zadnja vožnja Parenzane bila je 31.08.1935., a nakon toga je prugu Musollini dao razmontirati, ukrcati na brod i odvesti u Etiopiju za potrebe osvajačkih ratova. Sudbina je htjela da brod nikada nije stigao do Abisinije, već je potonuo na sredini Sredozemnog mora.

Srijeda, 14 Studeni 2012 07:47

Martinčići

Živopisno naselje na brežuljku osvaja svojom ljepotom.Staro i novo, ostavljeno, prepravljano, obnavljano ali nikad napušteno.Stare zgrade porodičnih imanja sjećaju na minule dane.
Srijeda, 14 Studeni 2012 07:47

Makovci

Naselje otvoreno prema prostranoj zaravni.Novo i staro - prošlost i budućnost na jednom mjestu.

  • Grožnjan - Grisignana
    Grožnjan - Grisignana Grožnjan je smješten iznad doline rijeke Mirne na brežuljku nadmorske visine od 228 metara. Srednjovjekovna…
  • Antonci
    Antonci Na padinama doline rijeke Mirne smjestilo se mjesto Antonci.U mjestu, pored starih kuća na kojima…
  • Bijele zemlje
    Bijele zemlje Na brežuljkastom terenu koji se spušta prema dolini rijeke Mirne smjestilo se naselje Bijele zemlje.Područjem…
  • Dolina rijeke Mirne
    Dolina rijeke Mirne Drevna via Flavia, koja se od Buja spušta prema Puli, nailazi na svom putu i…
  • Kostanjica
    Kostanjica Skrenemo li kod Ponte Portona s carske ceste Via Flavia, nailazimo na put koji se…
  • Kuberton
    Kuberton Na cesti od Marušića prema Šterni, nakon skretanja koje vodi prema Vrnjaku, zakreće se nalijevo…
  • Makovci
    Makovci Naselje otvoreno prema prostranoj zaravni.Novo i staro - prošlost i budućnost na jednom mjestu.
  • Martinčići
    Martinčići Živopisno naselje na brežuljku osvaja svojom ljepotom.Staro i novo, ostavljeno, prepravljano, obnavljano ali nikad napušteno.Stare…
  • Parenzana
    Parenzana Gradnja pruge započela je u svibnju 1900. nakon što su se sve zainteresirane strane usuglasile…
  • Šterna
    Šterna Smještena na pitomom platou ispresijecanom vodenim tokovima. Oblast Šterne bila je nekoć vrlo velika. Uključivala…
  • Vrnjak
    Vrnjak Na cesti koja prolazi dolinom Šterne skreće se nakon Marušića na kolni put koji se…
  • Završje
    Završje Sred laporasto-pješčaničkog pobrđa kojim na jugu, između Grožnjana i Oprtlja, završava Kras, ugnijezdilo se na…

©:
Turisticka zajednica opcine Grožnjan
Ente per il turismo - Comune di Grisignana
Touristichegemeinschaft Grožnjan
Tourist association Grožnjan

Development: Studio WEB ART